Ljudska istorija se ponekad pomera naglo, ponekad suptilno.Početak 2020-ih izgleda naglo.Klimatske promjene postale su svakodnevna stvarnost, sa sušama bez presedana, toplotnim talasima i poplavama koje su zahvatile svijet.Ruska invazija na Ukrajinu prekinula je skoro 80 godina poštovanja priznatih granica i ugrozila znatno proširenu trgovinu koju je to poštovanje omogućilo.Rat je ograničio isporuke žitarica i đubriva koje su se dugo uzimale zdravo za gotovo, prijeteći glađu stotinama miliona ljudi daleko od sukoba.Povećana tutnjava između Kine i SAD-a oko Tajvana podiže avet međunarodne krize koja bi mogla biti još gora.

Ovi veliki pomaci su povećali zabrinutost, ali i otvorili mogućnosti u ekonomskom sektoru koji se lako ignoriše u manje nestabilnim vremenima: roba, posebno metali i prehrambeni proizvodi.Čini se da je svijet konačno ujedinjen oko hitnosti tehnologija s niskim udjelom ugljika kao što su električna vozila (EV) i obnovljiva energija, ali jedva da je priznao znatno veću ponudu metala koja će biti potrebna.Rudarstvo je više povezano sa uništavanjem zemlje nego sa njenim spasavanjem – zajedno sa eksploatacijom njene radne snage i pustošenjem okolnih zajednica – ali će se potražnja za bakrom, osnovom za nebrojene kilometre novih „zelenih” kablova, udvostručiti do 2035. godine, predviđaju istraživači iz S&P Globala .„Osim ako masovna nova ponuda ne dođe na mrežu na vrijeme“, upozoravaju, „cilj neto nulte emisije ostat će nedostižan.“

Što se tiče hrane, nije problem promjena potražnje, već ponude.Suša u nekim ključnim rastućim regionima i ratni uticaji – uključujući blokade – u drugim su bacili globalnu trgovinu hranom u previranja.Sve češće padavine mogle bi smanjiti kineski prinos ključnih usjeva za 8% do 2030. godine, upozorava Svjetski institut za resurse.Globalni prinosi mogli bi pasti za 30% do sredine stoljeća "bez efektivne adaptacije", otkrile su Ujedinjene nacije.

Unapređena saradnja

Rudari i nevladine organizacije koje ih nadgledaju također se kreću ka saradnji, gurnuti rastućom zabrinutošću krajnjih kupaca za održive lance snabdijevanja.“U posljednje dvije godine došlo je do velikih promjena u kompanijama koje kupuju rudarski materijal,” kaže Aimee Boulanger, izvršna direktorica Inicijative za odgovorno osiguranje rudarstva (IRMA) sa sjedištem u Seattleu.“Proizvođači automobila, draguljari, proizvođači energije vjetra traže ono što aktivisti također žele: manje štete u procesu ekstrakcije.”IRMA vrši reviziju desetak rudnika širom svijeta radi njihovog uticaja na okruženje, zajednice i zaposlene.

Anglo American je njihov vodeći korporativni partner, koji dobrovoljno stavlja sedam objekata pod mikroskop održivosti, od nikla u Brazilu do metala platinaste grupe u Zimbabveu.Boulanger također ističe svoj rad sa dva relativna giganta u ekstrakciji litijuma, SQM i Albermarle.Nedostatak vode zbog poslovanja ovih kompanija u čileanskoj pustinji izazvalo je loš publicitet, ali je potaklo mladu industriju u potragu za boljim načinima, tvrdi ona.„Ove manje kompanije, koje pokušavaju da urade ono što nikada ranije nisu urađene, prepoznaju hitnost trenutka“, kaže Boulanger.

Poljoprivreda je decentralizovana kao što je rudarstvo centralizovano.To čini povećanje proizvodnje hrane i težim i lakšim.Teže je jer nijedan upravni odbor ne može mobilizirati finansije i tehnologiju za povećanje prinosa za oko 500 miliona svjetskih obiteljskih farmi.Lakše je jer napredak može doći malim koracima, pokušajem i greškom, bez izdataka od više milijardi dolara.

Čvrđe, genetski modificirano sjeme i druge inovacije održavaju stabilno povećanje proizvodnje, kaže Haines iz Gro Intelligencea.Globalne žetve pšenice porasle su za 12% u protekloj deceniji, a pirinča za 8% – otprilike u skladu sa rastom globalne populacije od 9%.

Vrijeme i rat prijete ovoj teško stečenoj ravnoteži, opasnosti uvećane visokim koncentracijama koje su evoluirale u (manje ili više) svijetu slobodnog trgovanja.Rusija i Ukrajina, kao što smo svi sada jasno svjesni, čine oko 30% globalnog izvoza pšenice.Tri najveća izvoznika riže – Indija, Vijetnam i Tajland – zauzimaju dvije trećine tržišta.Prema Hainesu, malo je vjerovatno da će napori na lokalizaciji daleko stići.„Koristeći više kopnene površine za proizvodnju manje useva, to još nismo videli,“ kaže on.

Na ovaj ili onaj način, biznis, investitori i šira javnost će ubuduće mnogo manje uzimati nenaftnu robu zdravo za gotovo.Proizvodnja i troškovi hrane mogu se značajno promijeniti iz razloga koji su izvan naše (kratkoročne) kontrole.Proizvodnja metala koji su nam potrebni više je društveni izbor, ali s kojim se svijet ne suočava.„Društvo treba da odluči koji otrov želi i da se privikne na više mina,“ kaže Wood MacKenzie's Kettle.“Trenutno je društvo licemjerno.”

Svijet će se vjerovatno prilagoditi, kao i prije, ali ne lako.„Ovo neće biti baš glatka tranzicija“, kaže Miller iz Miller Benchmark Intelligence.“Biće to vrlo kamenita i neravna vožnja u narednoj deceniji.”