Svjetski ekonomski rast usporava i mogao bi rezultirati sinhroniziranom recesijom.

Prošlog oktobra Međunarodni monetarni fond (MMF) je predvidio da će svjetska ekonomija rasti 4,9% u 2022. Nakon skoro dvije godine obilježene pandemijom, to je bio dobrodošao znak postepenog povratka u normalu.U svom dvogodišnjem izvještaju, MMF je upisao neke optimistične note, ističući da je, iako je pandemija nastavljena, bio – iako neravnomjerno po regionima – ekonomski oporavak.

Samo šest mjeseci kasnije, MMF je revidirao svoja predviđanja: ne, rekao je, ove godine će ekonomija rasti samo na 3,6%.Smanjenje — 1,3 poena manje nego što se ranije predviđalo i jedno od najvećih fondova od početka vijeka — je velikim dijelom (što nije iznenađujuće) rezultat rata u Ukrajini.

„Ekonomski efekti rata šire se nadaleko – poput seizmičkih talasa koji izviru iz epicentra zemljotresa – uglavnom kroz tržišta roba, trgovinu i finansijske veze“, napisao je direktor istraživanja Pierre-Olivier Gourinchas u predgovor za aprilsko izdanje World Economic Outlook.„Budući da je Rusija glavni snabdevač naftom, gasom i metalima, a zajedno sa Ukrajinom pšenicom i kukuruzom, trenutni i očekivani pad ponude ovih proizvoda već je naglo povećao njihove cene.Najviše su pogođeni Evropa, Kavkaz i Centralna Azija, Bliski istok i Sjeverna Afrika, te subsaharska Afrika.Povećanja cijena hrane i goriva naštetit će domaćinstvima s nižim prihodima na globalnom nivou – uključujući i Ameriku i Aziju.”

Doduše – zahvaljujući geopolitičkim i trgovinskim tenzijama – svjetska ekonomija je već prije rata i pandemije pratila silaznu putanju.U 2019. godini, samo nekoliko mjeseci prije nego što je Covid-19 preokrenuo život kakav smo poznavali, generalna direktorica MMF-a Kristalina Georgieva upozorila je: „Prije dvije godine globalna ekonomija je bila u sinhroniziranom usponu.Mjereno BDP-om, skoro 75% svijeta ubrzava.Danas se još veći dio svjetske ekonomije kreće sinhronizovano.Ali, nažalost, ovaj put se rast usporava.Tačnije, u 2019. očekujemo sporiji rast u skoro 90% svijeta.”

Ekonomski padovi uvijek su neke ljude pogađali teže od drugih, ali ta nejednakost je pogoršana pandemijom.Nejednakosti se šire kako u naprednim tako iu zemljama i regionima u razvoju.

MMF je ispitao ekonomske rezultate u naprednim zemljama u posljednjih nekoliko decenija i otkrio da su se subnacionalni dispariteti povećali od kasnih 1980-ih.Ove razlike u BDP-u po glavi stanovnika su trajne, povećavaju se tokom vremena i mogu biti čak i veće od razlika između zemalja.

Kada je riječ o ekonomijama u siromašnijim regijama, sve one ispoljavaju slične karakteristike koje ih stavljaju u znatno nepovoljniji položaj kada dođe do krize.Oni su obično ruralni, manje obrazovani i specijalizovani za tradicionalne sektore kao što su poljoprivreda, proizvodnja i rudarstvo, dok su napredne nacije tipično urbanije, obrazovanije i specijalizovane za sektore usluga sa visokim rastom produktivnosti, kao što su informacione tehnologije, finansije i komunikacije.Prilagođavanje nepovoljnim šokovima je sporije i ima dugotrajnije negativne reperkusije na ekonomske performanse, pojačavajući posljedicu drugih neželjenih efekata u rasponu od visoke nezaposlenosti i smanjenog osjećaja ličnog blagostanja.Pandemija i globalna prehrambena kriza izazvana ratom u Ukrajini jasan su dokaz za to.