Ljudska se povijest ponekad mijenja naglo, ponekad suptilno.Čini se da će početak 2020-ih biti nagao.Klimatske promjene postale su svakodnevna stvarnost, sa sušama bez presedana, toplinskim valovima i poplavama koje su zahvatile svijet.Ruska invazija na Ukrajinu narušila je gotovo 80 godina poštovanja priznatih granica i ugrozila znatno proširenu trgovinu koju je to poštovanje omogućilo.Rat je ograničio isporuke žitarica i gnojiva koje se dugo uzimalo zdravo za gotovo, prijeteći glađu za stotine milijuna ljudi daleko od sukoba.Povećana tutnjava između Kine i SAD-a oko Tajvana povećava avet međunarodne krize koja bi mogla biti još gora.

Ove velike promjene povećale su zabrinutost, ali i otvorile prilike u gospodarskom sektoru koji se lako ignorira u manje nestabilnim vremenima: roba, posebno metali i prehrambeni proizvodi.Čini se da se svijet konačno ujedinio oko hitnosti tehnologija s nižim udjelom ugljika poput električnih vozila (EV) i obnovljivih izvora energije, ali jedva da je priznao znatno veću zalihu metala koja će biti potrebna.Rudarstvo je više povezano s uništavanjem Zemlje nego njezinim spašavanjem - zajedno s iskorištavanjem radne snage i pustošenjem okolnih zajednica - no potražnja za bakrom, temeljem za neopisive kilometre novih "zelenih" žica, udvostručit će se do 2035., predviđaju istraživači S&P Globala ."Osim ako velika nova ponuda ne dođe na vrijeme", upozoravaju, "cilj neto nulte emisije ostat će izvan dosega."

Što se tiče hrane, problem nije promjena u potražnji, već u ponudi.Suša u nekim ključnim regijama u razvoju i ratni utjecaji—uključujući blokade—u drugima bacili su globalnu trgovinu hranom u nemir.Sve nestalnije padaline mogle bi smanjiti prinose ključnih usjeva u Kini za 8% do 2030., upozorava Svjetski institut za resurse.Globalni bi prinosi mogli pasti za 30% do sredine stoljeća "bez učinkovite prilagodbe", utvrdili su Ujedinjeni narodi.

Poboljšana suradnja

Rudari i nevladine organizacije koje ih nadziru također se kreću prema suradnji, potaknuti sve većom zabrinutošću krajnjih kupaca za održive opskrbne lance.“U posljednje dvije godine došlo je do velike promjene u tvrtkama koje kupuju iskopane materijale,” kaže Aimee Boulanger, izvršna direktorica Inicijative za osiguranje odgovornog rudarenja (IRMA) sa sjedištem u Seattleu."Proizvođači automobila, draguljari, proizvođači energije vjetra traže ono što također žele aktivisti: manje štete u procesu ekstrakcije."IRMA provodi reviziju desetak rudnika diljem svijeta s obzirom na njihov utjecaj na okoliš, zajednice i zaposlenike.

Anglo American je njihov vodeći korporativni partner, koji dobrovoljno stavlja sedam objekata pod mikroskop održivosti, od nikla u Brazilu do metala platinske skupine u Zimbabveu.Boulanger također ističe svoj rad s dva relativna diva u ekstrakciji litija, SQM i Albermarle.Iscrpljivanje vode u operacijama “salamure” ovih tvrtki u visokoj pustinji Čilea izazvalo je loš publicitet, ali je potaknulo mladu industriju u potragu za boljim načinima, tvrdi ona."Ove manje tvrtke, koje pokušavaju učiniti ono što nikada prije nisu učinjeno, prepoznaju hitnost trenutka", kaže Boulanger.

Poljoprivreda je decentralizirana kao što je rudarstvo centralizirano.Zbog toga je povećanje proizvodnje hrane i teže i lakše.Teže je jer niti jedan upravni odbor ne može mobilizirati financije i tehnologiju za povećanje prinosa za oko 500 milijuna obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u svijetu.Lakše je jer napredak može doći malim koracima, metodom pokušaja i pogreške, bez izdataka od više milijardi dolara.

Otpornije, genetski modificirano sjeme i druge inovacije održavaju povećanje proizvodnje stabilnim, kaže Haines iz Gro Intelligencea.Globalna žetva pšenice porasla je za 12% tijekom proteklog desetljeća, riže za 8% — otprilike u skladu s globalnim rastom stanovništva od 9%.

I vrijeme i rat prijete ovoj teško stečenoj ravnoteži, a opasnosti su uvećane visokim koncentracijama koje su se razvile u (manje-više) svijetu slobodne trgovine.Rusija i Ukrajina, kao što smo svi sada dobro svjesni, čine oko 30% svjetskog izvoza pšenice.Tri najveća izvoznika riže — Indija, Vijetnam i Tajland — zauzimaju dvije trećine tržišta.Prema Hainesu, pokušaji lokalizacije vjerojatno neće daleko stići."Korištenje veće kopnene mase za proizvodnju manje usjeva, to još nismo vidjeli", kaže on.

Na ovaj ili onaj način, poslovanje, ulagači i šira javnost ubuduće će robu koja nije povezana s naftom puno manje uzimati zdravo za gotovo.Proizvodnja i troškovi hrane mogu značajno varirati iz razloga koji su izvan naše (kratkoročne) kontrole.Proizvodnja metala koji su nam potrebni više je društveni izbor, ali s kojim svijet pokazuje malo znakova suočavanja."Društvo mora odlučiti koji otrov želi i zadovoljiti se s više mina", kaže Wood MacKenzie's Kettle.“Trenutno je društvo licemjerno.”

Svijet će se vjerojatno prilagoditi, kao i prije, ali ne lako."Ovo neće biti baš glatka tranzicija", kaže Miller iz Miller Benchmark Intelligencea."Bit će to vrlo teška i neravna vožnja sljedećeg desetljeća."