Svjetski gospodarski rast usporava i mogao bi rezultirati sinkroniziranom recesijom.

Prošlog listopada Međunarodni monetarni fond (MMF) predvidio je da će svjetsko gospodarstvo rasti 4,9% u 2022. Nakon gotovo dvije godine obilježene pandemijom, bio je to dobrodošao znak postupnog povratka u normalu.U svom polugodišnjem izvješću, MMF je iznio neke optimistične note, ističući da dok pandemija traje, takav je bio – iako neravnomjeran po regijama – ekonomski oporavak.

Samo šest mjeseci kasnije, MMF je revidirao svoja predviđanja: ne, rekao je, ove godine će gospodarstvo rasti samo na 3,6%.Smanjenje — 1,3 boda manje od prethodnog predviđanja i jedno od najvećih Fondovih od početka stoljeća — najvećim je dijelom (ne iznenađujuće) posljedica rata u Ukrajini.

“Ekonomski učinci rata šire se daleko i naširoko – poput seizmičkih valova koji izviru iz epicentra potresa – uglavnom kroz robna tržišta, trgovinu i financijske veze”, napisao je direktor istraživanja, Pierre-Olivier Gourinchas, u predgovor izdanju World Economic Outlooka za travanj.“Budući da je Rusija glavni opskrbljivač naftom, plinom i metalima te, zajedno s Ukrajinom, pšenicom i kukuruzom, trenutni i očekivani pad u opskrbi ovim robama već je naglo povisio njihove cijene.Najviše su pogođeni Europa, Kavkaz i središnja Azija, Bliski istok i sjeverna Afrika te subsaharska Afrika.Povećanje cijena hrane i goriva naštetit će kućanstvima s nižim prihodima na globalnoj razini — uključujući Ameriku i Aziju.”

Doduše – zahvaljujući geopolitičkim i trgovinskim napetostima – svjetsko je gospodarstvo već prije rata i pandemije slijedilo silaznu putanju.Godine 2019., samo nekoliko mjeseci prije nego što je Covid-19 preokrenuo život kakav smo poznavali, direktorica MMF-a, Kristalina Georgieva, upozorila je: “Prije dvije godine globalna ekonomija bila je u sinkroniziranom usponu.Mjereno BDP-om, gotovo 75% svijeta je ubrzavalo.Danas se još veći dio svjetske ekonomije kreće usklađeno.No, nažalost, ovaj put rast usporava.Da budemo precizni, u 2019. očekujemo sporiji rast u gotovo 90% svijeta.”

Ekonomski padovi uvijek su pogađali neke ljude teže nego druge, ali je ta nejednakost pogoršana pandemijom.Nejednakosti se šire kako unutar naprednih tako i među nacijama i regijama u razvoju.

MMF je ispitao gospodarski učinak u naprednim zemljama u posljednjih nekoliko desetljeća i otkrio da su subnacionalne razlike porasle od kasnih 1980-ih.Te su razlike u BDP-u po glavi stanovnika postojane, povećavaju se tijekom vremena i mogu biti čak i veće od razlika među zemljama.

Kada je riječ o gospodarstvima u siromašnijim regijama, sva ona pokazuju slične karakteristike koje ih stavljaju u značajno nepovoljniji položaj kada nastupi kriza.Oni su obično ruralni, manje obrazovani i specijalizirani za tradicionalne sektore kao što su poljoprivreda, proizvodnja i rudarstvo, dok su napredne nacije obično urbanije, obrazovanije i specijalizirane za sektore usluga visokog rasta produktivnosti kao što su informacijska tehnologija, financije i komunikacije.Prilagodba na nepovoljne šokove je sporija i ima dugotrajnije negativne posljedice na ekonomsku izvedbu, povećavajući posljedicu drugih neželjenih učinaka u rasponu od visoke nezaposlenosti i smanjenog osjećaja osobne dobrobiti.Pandemija i globalna prehrambena kriza izazvana ratom u Ukrajini jasan su dokaz za to.